POGLAVLJE 1
a. POČETAK
Odnosi zemalja Zapadnog Balkana (ZB) vrlo su opterećeni nedavnom istorijom sukoba. Govor mržnje je identifikovan kao „mazivo“ svake mržnje i barikada svake dalje normalizacije i jačanja saradnje među građanima. U praksi, kao što je to jasno navedeno u izvještajima EU za sve zemlje ZB, ali nedavno za Srbiju (2019) i Kosovo (2018), govor mržnje i diskriminatorska terminologija prisutni su u medijima i na internetu, ali se često tolerišu – rijetko dolaze do regulatornih organa vlasti ili tužioca. Povrh toga, brojni su nesrećni slučajevi u kojima govor mržnje nije ostao strogo usmeno ili pismeno, već je brzo eskalirao i doveo do užasnih zločina iz mržnje i gubitaka života. Istovremeno, sajber maltretiranje kao dominantan oblik govora mržnje pretvorilo se u ozbiljan i uporan problem među mladima, koji pogađa posebno tinejdžere i izaziva trajnu štetu, uključujući zavisnost, anksioznost ili agresiju, što alarmantno često dovodi do suicidalnih tendencija.
Postojeći politički sistemi su uglavnom fokusirani na održavanje statusa quo i suočavanje sa posledicama ekstremnog ponašanja, a ne na njegovo sprječavanje ili suzbijanje. Nacionalistički narativi se čak rasplamsavaju svaki put kada to postane zgodno za nacionalistički orjentisane političare. Svakodnevno doživljavamo posledice ovih taktika: ljudi koji pale srpske proizvode na Kosovu; ljudi koji se međusobno napadaju u Crnoj Gori zbog Crkve; lijepljenje naljepnica preko zastave Sjeverne Makedonije na automobile u Grčkoj itd.
Koliko god se neko trudio da „ugasi vatru” nakon što se desi incident govora mržnje, ovo može samo da obezbijedi neku vrstu kratkoročnog rješenja sa ograničenim rezultatima. Ipak, dugoročna rješenja neće biti moguća osim ako ne počnemo da radimo na korijenima ovog pitanja i suprostavimo se štetnim narativima koje ono uključuje.
Koja je, dakle, uloga mladih u ovoj stvarnosti? Na kojoj su strani? Ima li nade na kraju dana? Činjenica je da su mladi najaktivnija grupa u digitalnom svijetu. Statistika kaže da je 71% korisnika interneta u razdoblju od 15 do 24 godine, u poređenju sa 48% odraslih. Nema sumnje da su ovi brojevi značajno porasli tokom pandemije COVID-19. Istovremeno se čini da su mladi ljudi i mete i kreatori govora mržnje u virtuelnom prostoru, to je stalna borba bijelog i crnog, ispravnog i pogrešnog, opstanka i okrutnosti. Ipak, ponovo su mladi ljudi ti koji su voljni da promijene svijet u kome žive, da naprave razliku, da se uključe i angažuju u promjeni činjenica i da izgrade stvarni i virtuelni svijet u kome više nema govora mržnje u budućoj istoriji.