Mnogo toga što znamo i ko smo tokom života učimo od ljudi koji su sa nama u sličnim situacijama: zajednička interesovanja, slična starost, porijeklo, društveni status, životna sredina. Ljudi sa kojima se družimo i „govorimo istim jezikom“: dijelimo snove, strahove, očekivanja, napore i inicijative – naši vršnjaci! Stoga se učenje od vršnjaka može opisati kao… vršnjačka edukacija. U odnosu na mlade, vršnjačka edukacija se zasniva na ideji da je moguće uhvatiti organski nastali uticaj vršnjaka unutar njihovih sopstvenih mreža kako bi se uticalo na znanje, stavove i ponašanje mladih. Vršnjačka edukacija počiva na ideji da su „mladi stručnjaci za svoje živote i da su stoga najbolja polazna tačka u svakom procesu učenja“. Često se opisuje u kontekstu omladinskih programa kao „obrazovanje mladih od strane mladih ljudi“.
Programi vršnjačke edukacije obučavaju članove određenih društvenih mreža da postanu „stručnjaci“ u određenom predmetu. Oni tada postaju vršnjački edukatori i podstiču se da prosleđuju informacije drugima kako bi stvorili promjene među ostalim članovima iste grupe. Krećući se u svojim krugovima, pojedinci pomažu jedni drugima da steknu znanje i da uče u tom procesu.
Koliko god to zvučalo očigledno, uspjeh inicijativa vršnjačke edukacije leži prije svega u sposobnosti da se mladi istinski smatraju ravnopravnim partnerima. Prema Domino priručniku koji je izradio Savjet Evrope: