POGLAVLJE 1

D. ODAKLE OVO DOLAZI?

„Kako vidimo svijet oko sebe, tako će se svijet ophoditi prema nama.”

Nema sumnje da svaki problem ima svoje korijene i govor mržnje nije izuzetak. Ali kako to funkcioniše? Odakle sva ta štetna mržnja i kako se ona uopšte rađa? Pa, iza toga se krije mnogo toga… Hajde da pogledamo:

Nivo 1: STEREOTIPI

„Stereotipi su previše pojednostavljena ili generalizovana uvjerenja o grupi ljudi. Stereotip je „slika u našem umu“, koja određuje kako dolazimo do određenih uvjerenja o osobi, samo zato što ta osoba pripada određenoj grupi.

Stereotipi su sastavni dio našeg svakodnevnog života, percepcije i ponašanja, utiču na naše navike, naše odnose sa porodicom i prijateljima, naše tradicije i običaje, naša politička uvjerenja, naš društveni stav, čak i naše seksualno ponašanje.

Dakle, koje su glavne karakteristike stereotipa?

  • Oni su uglavnom negativne prirode, ali (rijetko) mogu biti i pozitivni.

„Grci su lijeni.”– ali i: „Grci su topli i gostoljubivi ljudi.”

  • Obično se zasnivaju na malo činjenica i djelimičnim istinama bez naučnih dokaza, stoga su obično lažne izjave.

“Azijati su dobri u matematici.” – to je lažna izjava bez naučnog dokaza, iako je bilo mnogo slučajeva da su Azijati uspješni u prirodnim naukama i matematici.

  • Oni nastaju iz društvene interakcije, prošlih iskustava i emocionalne pozadine, sa dosta fantazije.
  • To su previše generalizovana uvjerenja, koja mogu biti stimulisana ili dostići nivo pretjerivanja usled irelevantnih faktora kao što su filmovi, muzika ili književnost.

“Latino muškarci su fantastični ljubavnici.” – stereotip ukorijenjen u bioskopu, pošto su mnogi filmovi 60-ih, 70-ih i 80-ih uključivali latino muškarce koji su bili neodoljivo šarmantni i zavodljivi.

  • Oni nastaju iz sukoba između pojedinaca ili grupa i završavaju sa (obično) negativnim narativima prema ljudima izvan grupe i pozitivnim prema ljudima u grupi.
  • Zavise od konteksta. Na primjer, osobina koja se pripisuje pojedincu/grupi zavisi od pojedinca/grupe sa kojom se upoređuju.

„Skandinavci su dobro strukturirani i progresivni.“ – u poređenju sa Balkancima.

“Skandinavci su hladni i distancirani.” – u poređenju sa ljudima na Mediteranu.

  • Nije ih lako promeniti, međutim, ako ima dovoljno suprotnih informacija, mogu se ponovo proceniti i promeniti.

“Žene imaju majčinski instinkt.” – što proizilazi iz tradicionalne formule prošlosti, gdje su žene uglavnom bile odgovorne za podizanje svoje djece. Međutim, u savremenim društvima broj očeva koji brinu o svojoj djeci značajno je porastao, ubacujući „očinski instinkt“ kao podjednako rasprostranjen i važan.

  • Oni utiču na način na koji apsorbujemo određene informacije ili reagujemo na njih. Pošto stereotipi imaju tendenciju da rezervišu mjesto u našoj podsvijesti, mi težimo da podržavamo informacije koje podržavaju te stereotipe i odbacujemo ili ignorišemo informacije koje nisu u skladu sa njima.

Ali da li je ovo kraj puta? Ili su možda stereotipi dovoljno moćni da stvore druge, više zabrinjavajuće posledice? Pređimo na nivo 2 da saznamo!

Nivo 2: PREDRASUDE

„Predrasude predstavljaju nepravedno i nerazumno mišljenje ili osjećanje, posebno kada se formiraju bez dovoljno razmišljanja ili znanja.”

Predrasude se, u najvećem broju slučajeva, odnose na negativne stavove i odbojnost prema članovima neke grupe, samo na osnovu činjenice da ih smatramo pripadnicima te grupe.

Predrasude često počinju u obliku stereotipa i proširuju se na način koji nas tjera da selektivno tumačimo stvarnost kroz svoja svjesna ili podsvjesna negativna osjećanja, stereotipna uvjerenja i tendenciju diskriminacije pojedinca ili grupe ljudi, koja su često zasnovana na o njihovoj rasi, polu, sposobnostima, etničkoj pripadnosti, nacionalnosti, vjeri, starosti, socijalnom statusu, seksualnoj orijentaciji, ekonomskom statusu itd.

Rasizam

„Skalpovi crnaca su sličniji majmunima nego ljudima”.

Seksizam

„Muškarci su kompetentniji u sportu od žena.”

Ageizam

„Stariji su spori i nesposobni”.

Klasizam

„Siromašni ljudi kradu“.

Homofobija

"Biti gej je zarazno."

Nacionalizam

"Arijevci su glavna rasa."

Vjerske predrasude

„Svi muslimani su teroristi”.

Ksenofobija

„Izbjeglice će uzeti naše poslove i uništiti našu budućnost”.

Iako ovi primjeri mogu zvučati grubo i neprihvatljivo u savremenom dobu, nažalost, činjenica je da i dalje u velikoj mjeri postoje u široj populaciji, iako ni na jednom nivou ne odražavaju stvarnost.

Drugim riječima, stereotipi i predrasude nas tjeraju da se ponašamo ovako: ne vidimo prije nego što definišemo, ali definišemo prije nego što vidimo.

I kuda nas ova pogrešna percepcija i pogrešna interpretacija stvarnosti vodi na kraju dana? Kako utiču na naše ponašanje prema drugima? Hajde da vidimo!

Nivo 3: DISKRIMINACIJA

„Diskriminacija je nepošteno ponašanje prema pojedincima ili članovima grupe, zasnovano na predrasudama koje postoje prema njima“.

Slušamo, čitamo ili razgovaramo o diskriminaciji u svakodnevnom životu, jer se čini da je to uobičajena pojava u modernim društvima, uprkos ogromnim naporima lokalnih, nacionalnih i međunarodnih aktera, obrazovnih struktura, nevladinih organizacija, neformalnih grupa ljudi ili čak pojedinačnih inicijativa u borbi protiv diskriminacije, koje se odvijaju na internetu i uživo.

Diskriminacija prema ciljnoj grupi može biti direktna ili prikrivena pod maskom bezopasnog i površno poštenog ponašanja. Šematski, diskriminacija se može prepoznati u tri različita oblika:

  1. Direktna diskriminacija – obuhvata ponašanja, stavove i postupke koji očigledno imaju za cilj da naškode određenoj ciljnoj grupi kroz njeno diskriminisanje na osnovu kulturne pripadnosti, starosti, pola, socioekonomskog statusa itd.

Primjer: visoko kvalifikovanoj ženi nije ponuđeno unapređenje i posao ide manje kvalifikovanom muškarcu.

  1. Indirektna diskriminacija – uključuje ponašanja, stavove i postupke koji izgledaju neutralni i inkluzivni, ali je uobičajeno shvatanje da određena ciljna grupa iz nekog razloga ne može da prati ili učestvuje.

Primjer: minimalna visina na konkursu za posao gdje visina nije relevantna za obavljanje uloge.

  1. Strukturalna/sistemska diskriminacija – obuhvata ponašanja, stavove i radnje koje dolaze od državnih institucija ili struktura, a koje ne obezbjeđuju jednaka prava i mogućnosti svima, isključujući određenu ciljnu grupu iz društveno-ekonomskog i političkog života.

Primjer: različiti krivični zakoni nametnuti određenoj ciljnoj grupi zbog njenih političkih uvjerenja.

Nakon istraživanja svih ovih različitih, iako međusobno povezanih nivoa, hajde da upoznamo kralja džungle: GOVOR MRŽNJE!

Nivo 4: GOVOR MRŽNJE

„Govor mržnje je svaka vrsta komunikacije u govoru, pisanju ili ponašanju, koja napada ili koristi pežorativni ili diskriminatorni jezik u odnosu na osobu ili grupu na osnovu toga ko su, drugim riječima, na osnovu njihove vjere, etničke pripadnosti, nacionalnosti, rase, boje kože, porijekla, pola ili drugih faktora identiteta.”

Nekoliko institucija EU opisuju govor mržnje kao ponovljeno verbalno ili psihičko uznemiravanje koje sprovodi pojedinac ili grupa protiv drugih. Govor mržnje se odnosi na neprikladne, uvredljive ili okrutne uvrede ili ponižavajući jezik, prijeteće riječi usmjerene na ili protiv osobe ili grupe osoba identifikovanih na osnovu njihove rase, etničke pripadnosti, nacionalnosti, vjere, seksualne orijentacije, invaliditeta, pola ili drugih izvora diskriminacije.

Iako je ovaj fenomen već postojao u interakcijama licem u lice, eksplozija upotrebe interneta je neminovno dovela do eksplozije govora mržnje na mreži, u različitim oblicima i varijacijama.

Govor mržnje na mreži uključuje sve oblike izražavanja, kao što su:

Riječi

(pisane ili izgovorene)

Slike

(slike, fotografije, crteži, mimovi)

Video snimci

Cyberhate

Ili bilo koji drugi oblik onlajn aktivnosti.

Ali zašto ovaj fenomen postaje sve rasprostranjeniji na internetu? Koji su glavni razlozi koji guraju počinioce da se ponašaju daleko iznad granica podnošljivog, a kamoli prihvatljivog prema svojim žrtvama? Hajde da pogledamo:

  • ANONIMNOST: na sreću ili ne, internet je ogroman prostor, slobodan za korišćenje, pružajući korisnicima mogućnost da se sakriju iza anonimnosti i čuvaju svoj identitet u tajnosti. Iako sa pozitivne tačke gledišta, ovo može zaštititi neke od korisnika i ulije im hrabrost da se otvorenije izraze, s druge strane, takođe daje priliku počiniocima da otkriju i oslobode svoju mržnju prema žrtvama bez ograničenja (ili čak i posledice).
  • UDALJENOST: fizička distanca između žrtava i počinilaca daje onima koji čine nasilje luksuz da ne budu direktno pogođeni posledicama svog ponašanja mržnje – da se emocionalno distanciraju od situacije i stoga mogućnost da pretjeruju u svojim postupcima/ponašanjima.
  • NEDOSTATAK ODGOVORNOSTI: digitalna stvarnost ostavlja lažan utisak na počinioce ne samo da su posledice njihovih radnji manje djelotvorne, već i da za njih ne snose nikakvu odgovornost. U tom kontekstu, počinioci često projektuju argument „slobode izražavanja” i „slobode govora”, u nastojanju da se oslobode tereta svojih radnji, iako to, naravno, uopšte nije relevantno.
  • ŠIRA PUBLIKA: ogroman digitalni svijet neizbježno nudi počiniocima široku publiku da posmatra njihovo ponašanje puno mržnje i da reaguje na njega, dajući im zadovoljstvo vidljivosti i moći.
  • DIJELJENJE: funkcija dijeljenja većine onlajn platformi koja omogućava korisnicima da dijele komentare ili ponovo postavljaju, doprinosi širenju govora mržnje, koji se mnogo lakše širi i samim tim produžava svoj „vijek trajanja“ čak i izvan originalnog posta.
  • NEVOLJNOST ŽRTAVA: onlajn aktivnosti mogu biti podjednako štetne kao i nasilje koje se događa uživo. Međutim, složenost mehanizama prijavljivanja i lažan utisak da „ne vrijedi reagovati/braniti se“, čini žrtve govora mržnje na internetu nevoljnim da prijave incidente. Iz tog razloga, ovaj fenomen izmiče kontroli, jer počinioci nastavljaju da šire svoju mržnju na internetu bez prekida i bez posledica.

U svakom slučaju, zdravorazumski je da je govor mržnje na internetu krucijalni, savremeni fenomen koji može donijeti razorne rezultate ne samo svojim metama, već i društvu u cjelini, i sa njim se treba odmah uhvatiti u koštac.

GLEDAJ!

„Glasovi tinejdžera: govor mržnje na internetu“, od Common Sense Education

Ali,postoje li još neke slabe tačke kada je u pitanju govor mržnje na internetu? Hajde da pogledamo!

21%