A. Prepoznavanje i analiza govora mržnje na mreži

POGLAVLJE 2

Mora da je postojao neki trenutak u našem životu da smo – bilo da to shvatamo ili ne – učestvovali ili barem posmatrali neku neprijateljsku priču protiv osobe ili grupe ljudi koja se dešavala online ili u stvarnom svijetu. Hajdemo na trenutak i da razmislimo o tome… Kako smo se osjećali u vezi sa svojom ulogom u incidentu? Da li smo bili ranjivi, moćni, hladni, uznemireni, uplašeni ili smo se osjećali opravdanim za svoje postupke? Da li smo to prihvatili, pokušali da izbjegnemo, reagovali ili prevazišli? Da li smo uradili nešto povodom toga? Šta je to bilo? Ili zašto ne? Ako vam je teško da razmišljate o bilo kakvom incidentu, ne idite predaleko… Štetno ponašanje ne mora nužno da bude izuzetno grubo, jasno ili previše „glasno“. Lako se sakriva u nasumičnim svakodnevnim trenucima – od kojih neki čak mogu izgledati sasvim nevino i bezopasno – iako zapravo izazivaju mnogo bola, uznemirenosti i negativnih emocija žrtvama. Hajde da prođemo kroz sledeći scenario i pokušamo da ga analiziramo i komentarišemo:

Meri, Suzan, Džek i Džo su drugovi iz razreda, prijatelji i provode mnogo vremena zajedno. Nedavno se u njihovom razredu pojavio novi dečko: Albert – crni dječak koji je rođen u Zambiji, ali je odrastao u Evropi od svoje treće godine. Albertov dolazak u školu nije bio neprimjećen i grupa prijatelja izgleda prilično zainteresovana, pošto se o Albertovom dolasku naširoko raspravlja u privatnom grupnom ćaskanju koje imaju na društvenim mrežama. Albert je osjetio neke neprijateljske vibracije u razredu, ali je nov i ne želi da kaže ništa što bi ih moglo isprovocirati ili pogoršati stvari – na kraju krajeva, još nije imao dovoljno vremena da stekne prijatelje. Možda on nije bio dovoljno otvoren prema njima i takođe ima dio krivice. Meri i Džek – obojica su „život i duša zabave“ i uvijek najpopularniji učenici u razredu, izgleda da su prilično iznervirani Albertovim dolaskom, jer je njegova ličnost privukla pažnju ostalih drugova iz razreda, i samim tim je došao u centar pažnje njihovih vršnjaka. Meri i Džeku je Albert pomalo iritantan i čudan: stil mu je nespretan, kosa mu je čudna i ima naglasak zbog kojeg je teško razumjeti kada govori. Meri i Džek počinju da se šale na račun Alberta, dijele nekoliko smiješnih komentara o Albertu u grupnom ćaskanju i prave neke urnebesne memove i GIF-ove ismijevajući njegov stil. U nekom trenutku im je pala na pamet sjajna ideja! Zar ne bi bilo smiješno ako bi napravili lažni nalog i počeli da dijele ove komentare javno? Sigurno bi prikupili stotine pregleda i lajkova i tako bi se nasmijali ovome! Suzan, koja se mnogo smijala komentarima u grupnom ćaskanju (i čak je sama napravila nekoliko memova) – i, iskreno je osjećala da je tako dobro biti član „Bande“ kako oni nazivaju svoje prijateljstvo!- , je malo skeptična po pitanju izlaska u javnost, misleći da bi to moglo imati negativne psihološke efekte na novog dječaka. Džo čita sve poruke, lajkuje nekoliko postova, ali još nije izrazio svoje mišljenje o ovoj ideji, niti je on sam kreirao postove. Meri i Džek su veoma iznenađeni Suzaninim čudnim ponašanjem – nikada nije bila tako konzervativna i bez humora, šta joj je? Mislili su da voli „bandu“! Pomalo iznervirani ovim preokretom, oni joj otvoreno kažu da više ne bi trebalo da se druži sa njima i da se sprijatelji sa crnim uljezom – ova izdaja se nije mogla lako oprostiti. U svakom slučaju, Meri i Džek namjeravaju da nastave sa svojim planom – na kraju dana neće učiniti nikakvu ozbiljnu štetu, samo žele da se lijepo nasmiju! Vidjevši ovaj obrt razgovora, iako je Džo mogao da razumije Suzaninu poentu, on odlučuje da ćuti i na kraju odustane, ne znajući šta da radi, ili da li bi zaista trebalo da uradi nešto po tom pitanju. Na kraju krajeva, on voli svoje prijatelje i nema razloga da uništi njihovo prijateljstvo zbog besmislenog nesporazuma!

Iako izgleda lako i poznato, ovaj scenario je više nego uobičajen među mladima, bez obzira na godine – od djece do mladih i adolescenata. Kako bi to izgledalo kada bismo pokušali da ga dekonstruišemo, analiziramo likove i tražimo alternative za svako upitno ponašanje. Hajde da pogledamo:

Uloga: POČINIOCI – Meri i Džek

Karakteristike:

Obično pripadaju većini – 2 od 4 prijatelja u grupi
Oni utiču ili su prihvaćeni od velikog dijela ljudi – obojica su „život i duša zabave“ i uvijek su najpopularniji u odjeljenju

Elementi ponašanja:

Moraju da pokažu moć – otvoreno joj govore da više ne bi trebalo da se druži sa njima, u svakom slučaju Meri i Džek namjeravaju da nastave sa svojim planom
Pokušavaju da nametnu svoje mišljenje drugima uz prijetnju posledicama – ova izdaja se ne može lako oprostiti
Oni se kriju iza anonimnosti – ako su napravili lažni nalog i počeli da dijele ovaj komentar javno
Ne prepoznaju svoje štetno ponašanje i okrivljuju druge što ga ne prihvataju – veoma su iznenađeni Suzaninim čudnim ponašanjem – nikada nije bila tako konzervativna i bez humora, šta joj je?
Izvrtanje stvarnosti i stvaranje osjećaja krivice kod onih koji se ne slažu – Mislili su da voli „bandu“!

Osjećaju…

Nesigurnost, ali imaju potrebu da se osjećaju moćno/snažno/prihvaćeno – prilično su iznervirani Albertovim dolaskom, pošto je njegova ličnost privukla pažnju ostalih drugova iz razreda i on je postao centar pažnje i interesovanja njihovih prijatelja
osvetu/mržnju/bijes/potisnute emocije (koje često nisu u vezi sa njihovim žrtvama)

Uloga: ŽRTVA – Albert

Karakteristike:

Obično pripadaju manjini (ranjivoj, marginalizovanoj ili ugroženoj grupi) – crni dječak koji je rođen u Zambiji, njegov stil je nespretan, kosa mu je čudna i ima naglasak
Nedostaje im podrška vršnjaka – novi dodatak u njihovom razredu, još nije imao dovoljno vremena da stekne prijatelje

Elementi ponašanja:

Nevoljan ili skeptičan da reaguje – on je nov i ne želi da kaže ništa što bi moglo da ih isprovocira ili pogorša stvari
Pretvara se u introverta i osjeća se krivim – osjetio je neke neprijateljske vibracije u razredu, možda nije bio dovoljno otvoren prema njima i snosi dio krivice

Osjeća…

nije u stanju da se brani – još nije imao dovoljno vremena da stekne prijatelje, nov je i ne želi da kaže ništa što bi moglo da ih isprovocira ili pogorša stvari
usamljenost/stid/nisko samopoštovanje – još nije imao dovoljno vremena da stekne prijatelje

Uloga: POSMATRAČI – Suzan i Džo

Karakteristike:

Obično pripadaju većini – 2 od 4 prijatelja u grupi
Oni su manje moćni od počinilaca – ni Suzan ni Džo nisu glavne ličnosti grupe

Elementi ponašanja:

pasivno posmatraju – još nisu izrazili svoje mišljenje o ovoj ideji
često prate ili podržavaju počinioce (kako bi se osjećali prihvaćeno) – Suzan, koja se mnogo smijala komentarima u grupnom ćaskanju (i čak je sama napravila nekoliko memova), Džo koji čita sve poruke, lajkujući nekoliko postova

Osjeća…

Strah da ne postane žrtva ili da bude marginalizovan – iako je Džo mogao da razumije Suzaninu poentu, on odlučuje da ćuti i na kraju odustane, ne znajući šta da radi, ili da li treba da uradi nešto po tom pitanju, voli svoje prijatelje i nema razloga da upropaste svoje prijateljstvo zbog besmislenog nesporazuma
Nesigurnost da se suprotstavi počiniocima – iako je Džo mogao da razumije Suzaninu poentu, on odlučuje da ćuti i na kraju odustane, ne znajući šta da radi, ili da li treba da uradi nešto po tom pitanju, voli svoje prijatelje i nema razloga da upropaste svoje prijateljstvo zbog besmislenog nesporazuma
Potreba za pripadnošću- bilo je tako lijepo biti član „Bande“ kako oni zovu svoje prijateljstvo!
Manju krivicu zbog pasivnog, a ne energičnog ponašanja – niti je on bio taj koji je samostalno kreirao postove

Nakon mapiranja osnovnih karakteristika svake uloge u svakom slučaju neprijateljskog ponašanja, sasvim je očigledno da se ovi elementi primjenjuju u svakom incidentu ovoga tipa. Ali, kako i zašto se ljudi okreću ovim oblicima ponašanja? Da li je to u ljudskoj prirodi? Da li smo nekako naučeni da se tako ponašamo jedni prema drugima? Da li nam to teče u krvi?

Pa, istina je da odrastanje čoveka, individualne karakteristike njegove ličnosti, kao i norme i navike društva i naše porijeklo igraju podjednako važnu ulogu u ponašanju. I, da, nijedna škola ili porodica nikada ne bi (nadajmo se) naučili čovjeka kako da bude štetan za drugo ljudsko biće, iako u ćošku vrebaju dobro skriveni narativi, da podsvjesno prenesu ove poruke i na kraju nas dovedu do određene vrste ponašanja, a to su narativi koji projektuju diskriminaciju, predrasude, nejednakost ili čak propagandu.

A u slučaju da ovo zvuči previše naučno ili složeno, hajde da zavirimo u nevini svijet… bajki!

25%